NASTAVAK

      Naizad družina stiže do jedne kuće. Oko kuće je dvorište sadržalo dosta divljih životinja, ali uprkos tome što su bile divlje one su postale pitome jer ih je jedan čovek po imenu Beorn naučio u svemu dobrome. Beorn je čovek koji je bio dosta krupnog stasa. Imao je čupavu smedju bradu, takvamu je slična i pila i kosa. Nikad u životu nije okusio meso ali je jako voleo hranu sa medom. Jedina čudna stvar kod njega je što je on mogao da se pretvara u medveda koji je bio gigantske veličine i isto toliko jako opasno izgledao. Beorn ih pušta u njegovu kuću da se smeste. Za to vreme Gandalf priča Beornu kroz koje su se oni sve pustolovine našl. Beorn je dosta bio zagreaon za čarobnjakovu priču. Posle su se svi najeli i otišli na spavanje. Sledećih dva dana su družina kod njega gostili. Na kraju njihovog goštenja, kad su trebali već da krenu napred na njihovo putovanje, Beorn im daje njegove poniće i konja da mogu brže i lakše da stignu do Mračne šume, ali onda su mu morali da mu vrate poniće. Posle tri dana oni stižu na prag šume i ostavljaju poniće, ali nisu samo to ostavili i morali da napuste. Gandalf im govori da ih mora napustiti jer ima nekog velikog posla da obavi, i govori da ipak ovo nije njegova pustolovina. Dvorfovi i hobit su bili jako tužni, ali ipak su kasnije nastavili svoj put sa teškim torbama na njihovim ledjima.

    Šuma je bila jako mračna i dosta crna. Nikakvog vetra se nije pojavljivao u šumi. Životinjskog sveta skoro ništa nije bilo sem koje neke crne veverice koji su oni kasnije shvatili da nisu ukusni za jelo pa ih nisu više lovili. Već polako su se umarali od silnog hodanja kroz šumu. Prolazili su i kroz crnu reku koja se zvala Začarana reka (Enchanted River). Na reku su bili upozoreni da iz nje nepiju ni da nesmeju da se kvase. Gandalf im je rekao kad bi to uradili da bi zapali u dubok san. Ali nezgode se dešavaju. Bombur zapinje i upada u reku. Jedva ga kasnije uspevaju spasiti, ali sada je bilo već kasno. Bombur je spavao sa velikim snom i sa osmehom u licu. Kasnije družina morala i njega da nosi sem njihovih tašni. Bombur se kasnije budi posle oko pet dana. Družina je skoro bila na umoru i jako su malo sada hrane imali i vode. Ali iznanada su videli logorska svetla desno od njihovog puta (inače rečeno im je da ni slučajno neskreću sa puta). Oni su se uputili i krenuli da vide. Čuli i videli su vilenjake kako pevaju i gozde se i vesele se. Ali kad su oni prišli svetla su nestala. Oni su se jedva sakupili u takvom mraku. To im se dešavalo još dva puta, ali poslednjeg puta su se patuljci od Bilba razdvojili.

      Patuljci svi doreda su bili uhvaćeni i bespomoćni sem Torina. Bilbo ih je duže vreme tog dana tražio, a nikako ih nije mogo čuti ni naći. Dok nije naišao na sukobe sa paukom on je skontao da su ih pauci uhvatili. Brže bolje on stavlja prsten da postane nevidliv i navlači i nervira paukove na drugu stranu od njihovih zarobljenika. Kad su bili već daleko odvučeni Bilbo je otišao da oslobodi njegove prijatelje patuljke. On ih jedva oslobadja, taman pre nego što su se vratili pauci. Tu počinje teška bitka izmedju paukova i družine. Pauci su puno ginuli i bežali jer nisu mogli da vide hobita jer je stavio prsten na sebi. Kasnije dvorfovi beže na jednu stranu i tu ih elfovi sačekaju i pohvataju ih. Hobita elfovi nisu videli. Oni su ih vodili do skrivenog grada ispod planine koji se nalazio pored šumske reke. Prešli su most i prošli kroz kapije da uvedu u njihov grad zarobljenike, ali elfovi ni patuljci nisu znali da sa njima ide i Bilbo kao nevidljiv. Bilbo ih nalazi sve u tamnicama. Tu zatiče i Torina njihovog vodju. On kuje plan kako da ih osobodi iz ovog grada elfovskog. Ovi elfovi nisu isti ko oni iz Rivendala gospodara Elronda. Ovi elfovi su umali svog kralja, kako su ga zvali Šumskim kraljem, tako su se i zvali elfovi (šumski elfovi). I ovi elfovi su voleli veselje, ali i da jedu i piju, ali su bili dosta sumnjičav narod na strance. Jako nevole gobline, a još manje nevole paukove.

       Posle skoro mesec dana zatočeništva Bilbo ih naizad pokušava spasiti. Govori ima da im jedina mugućnost da pobegnu kroz branu koja se otvarala samo kada su elfovi puštali prazne burade u vodu, a voda bi ih odnela za grad Jezergrad. I tako ih hobit sve pažljivo upakuje u 13 buradi, a sebe zaboravlja. Ali on u poslednji momenat se hvata za jedno bure i uspeva da pobegne sa patuljcima (bio je u nevidljivom stanju). Dugo su putovali kroz reku dok naizad nisu stigli do grada Jezergrada. Grad se nalazio u sred jednog jezera koji je bio spojen sa kopnom samo sa mostom zapadno od njega. I tako su dvorfovi i hobit uspeli da se oslobode od elfovskih ruku koji nisu znali šta da rade sa njima i nisu hteli ništa zlo da im urade, samo su bili previše sumnjičavi.