[ HOBIT ] 09 Novembar, 2007 16:55
 
    Sigurno ima dosta vas koji ste pročitali knjigu Hobit koji je napisao naš dragi pisac Tolkien. Ja sam je lično pročitao tri puta. Prvi put još 2003 godine. To mi je jedna od najboljih knjiga koje sam pročitao.  Ipak od svih knjiga najbolja mi je Silmarillion, koja je isto napisao J.R.R. Tolkien. Ali za razliku od knjige Jobit, Silmarillion nebi moga više da sednem i da je čita, jedino ako bi čitao poglavlje po danu. Ovaj članak pišem prvenstveno onima koji nisu pročitali knjigu Hobit, a rado bi hteli ili oni koji nisu čak ni čuli (mada ja mislim da takvih nema). Ali nije loše ni za one koji su već upoznati sa knjigom.
 
                    HOBIT
 
     Da bi počeo knjigu da prepričavam prvo vam moram objasniti ko su ustvari hobiti. Hobiti su narod koji su bili niskog rasta koji podsećaju na ljude. Ljudi, elfovi i druge rase nisu znale tolko puno o njima, jedino kroz stare pesme i priče, pa su oni njih nazivali polutanima. Veoma su srećan narod i žive jednostavnim životom. Žive u Shire-u ili na našem jeziku Okrug. Da tako se zvala njihova provincija. Provincija je činila dosta malih i lepih naselja kao što su: Hobbition, Bucklebuty, Stock, Longbottom, Sackville, Tuckburrow i mnoga druga naselja. Hobiti su živeli izolovano od ostatka sveta, ali ne u smislu da su bili daleko od ostalih ili da ih okružuju visoke planine, nego jednostavno retko koji drugi narod bi zalazio u njihove teritorije. Jedino što ih je spajalo sa ostalim svetom je istočna cesta, koja je jako prometna za trgovinu. Kao što sam rekao već da su hobiti mali ali uprkos svoje male veličine oni su imali dugačke noge i to uvek bose jer nisu nosili obuću jer im nije bilo potrebno jer su imali od njihovih bujnih dlaka napravljene prirodne cipele. Jako vole da jedu, ali i da piju i da puše iz njihovih lula.
 
    E sad možemo dalje. Jednog jutra, prolećnog jutra gospodin Bilbo Bagins je izašao malo da protegne noge u svom dvorištu i da puši (što je inače sasvim bilo normalno za nekog hobita da to radi). I tako pušeći naidje mu visoki starac sa dugačkom belom bradom i špicastim šeširom. To je bio Gandalf, poznati čarobnjak. Gandalf je prišao Bilbu i počeli su da razgovaraju. Jedno vreme je Bilbo bio jako zagrejan za priču sa čarobnjakom ali ubrzo čim je čarobnjak spomenuo da on krene sa njim na pustolovine on se okrenuo i odbio. Ali nakraju ga pozivao da on ipak dodje sutra na čaj. E tu je Bilbo mislio da je pogrešio, ali ta greška mu je dosta kasnije ulepšala živo.
 
    Sledećeg jutra Bilbo totalno zaboravio da je pozvao Gandalfa na čaj. Za vreme svog doručka Bilbu kuca neko na vrata. Posle nekoliko trenutaka on se seto da je trebao da dodje Gandalf. On otvara vrata kad to nije bio Gandal nego neki patuljak (dvorf). Ime mu je bilo Dvalin. Ali nije bio sam. Posle nekoliko vremena počeli su mu dolaziti dvorfovi u kuću. To su bili: Balin, Kili, Fili, Dori, Nori, Ori, Oin, Gloin, Bifor, Bofor, Bombur i Torin Hrastoštit. A na kraju dolazi Gandalf. Tako svi okupljeni su pričali priče o starom kraljestvu unutar planine, o velikomblagu i nekom zmaju. Najviše je priča Torin, a Bilbo ih je jedva i slušao. Na kraju te noći oni se dogove da sutra prepodne krenu. Ujutru kad se Bilbo budi on ne zateče nikog kod svoje kuće i postaje malo srećan ali i tužan jer su ga ostavili, a da ga nisu ni pozdravili. Posle nekog trenutak Gandalf uleće u sobu i tera Bilba da požuri i da krene sa njima jer ga već čekaju. I pustolovina počinje.
 
     Dosta dana im se ništa zanimljivo nije dogadjalo. Bilbo je čak i pomislio da pustolovine ipak nisu tako ni loše, ali onda dolaze nevolje. Konjić sa najviše tovara hrane upada u reku i odnese  reka sav tovar. Počela je i kiša, a najgore od svega je to što je iznenada Gandalf napustio patuljke i hobita (Gandalf je često to radio jer on nije imao samo posla u ovoj pustolovini). Tužna družina se ulogorila negde u šumi. Posle izvrsnog vremena Bilbo primećuje neko svetlo daleko od njih, izgledala mu je ko logorska vatra. Dvorfovi njega šalju da izvidi šta je to i da se vrati sa izveštajem. Hobit dolazi do logorske vatre ali on tamo zatiče tri ogrome osobe. Ali to nisu bile obične osobe, to su bili trolovi, Viljem, Bert i Tom. Trolovi su ogromna stvorenja i dosta krupna. Vole da jedu jako puno i teške su naravi. Dosta glupa i naivna stvorenja kao što će te videti kasnije, ali dosta jaka. Hobit dolazi blizu njih i tu ga hvataju. Ubrzo dolaze i ostali patuljci da ga spasu, ali umesto toga oni su svi bili ulovljeni, sem Bilba koji je nekako šmugnuo. Odjednom kao grom iz vedrog neba pojavi se Gandalf ali niko ga nevidi pošto se dobro sakrio. On napravi pometnju medju trolovima i ubrzo oni postanu kamen jer je zašlo sunce. Trolovi nemogu da podnesu sunce (bar ne ovakva vrsta), jer kad bi ih sunčeva svetlost dotakla oni bi se odmah pretvorili u kamenu gradju i tako bi na tom mestu ostali doveka.
 
    Kad se završio taj deo njihove etape i kad su se najeli, jer su našli posle toga i trolovsku pećinu koja je imala puno hrane i stvari, pustolovci nastavljaju dalje prema gradu Rivendel (glavno i tajno utočište elfova). Kad su došli oni su bili lepo dočekani i srdačno primljeni od gospodara Elronda. Tu su se odmarali neko vreme pa su krenuli dalje na pustolovine.
 
 
[ GLAVNA STRANA ] 09 Novembar, 2007 21:57
Dobrodošli na moju blog stranicu
Stranica raznog sadržaja, ali uglavnom fantazija sveta Medjuzemlje.

 





NOVOSTI:
(novosti će se često ažurirati)

 

Uskoro će se na blogu objavljati poglavlja iz knjige UDARAC HORDE I era.

[ HOBIT ] 09 Novembar, 2007 22:31

NASTAVAK
 

    Posle boravka kod Elronda patuljci, Bilbo i Gandalf nastavljaju dalje. Krenulu su severoistočno od Rivendela preko Mistične planine. To je bio veoma težak i opasan put, jer prelazak preko planine je značili da će se družina morala boriti sa olujama i velikom padavinom. Jedno vreme su su i probijali ali kasnije nisu mogli više pa se sklanjaju u jednu pećinu, to se pokazalo da je bila velika greška. Planine su često bile opasna, a pogotovo pećine. Ali u ove vreme je bilo opasnije jer mnogo je goblina živelo u tim krajevima. Inače goblini su rasa koja je zle ćudi i veoma su loše raspoloženi da pričaju sa nekim koji nisu njihove rase. Mnogo vole da jedu. Visine su bile malo više od dvorfova (što znači i da su bili još viši od Bilba pošto su hobiti niži od patuljaka). Ali oni nisu toliko izgledali višlji jer su uglavnom savijenih ledja bili i tako se kretali. Jako vole da muče zatvorenike. Kao što sam rekao da je to bila greška, jer pećina je imala tani prolaz koji su goblini iskopali dok su oni spavali i sve ih pohvatali sem Gandalfa koji je uspeo da se odupre od njih i da ubije neke. Zarobljenici su kasnije odvedeni do kralja goblina. Tu su bili ispitivani i mučeni, ali u poslednji momenat čarobnjak ih spašava i ubija kralja i beži sa patuljcima i hobitom. Bežali su beželi sve dok ponovo nisu naišli na gobline i tu su se borili. Za vreme te zbrke Bilbo pada na zemlju i udara glavu o kamen gde odmah gubi svest.

     Posle kad se hobitdošao sebi on počinje da traga za svoje prijatelje. Tako izgubljen u mraku on slučajno pronadje prsten i nesvesno ga stavlja u džep (e zbog ovoga je i nastala knjiga Gospodar prstenova). Hobit nikako nije mogao da nadje izlaz ali posle nekog vremena on dolazi do kraja tunela gde se nalazilo veliko jezero unutar planine i goblinskog grada. Na tom jezeru je bilo jedno stvorenje koje je ružnog izgleda i teško se može opisati. Stvorenje se zvalo Golum, ali on je sebe nazivao moj prekrasni. Inače pravo ime Goluma je Smigol on je nekada bio hobit. Da dobro ste pročitali. On je pripadao rečnom narodu koji su se bavili ribolovom. Golum je čudno posmatrao hobita i bio je pristojan sa njim ali nije hteo da ga pusti. Bilbo ga nagovara ako bude znao na njegove zagonetke da ga oslobodi, a ako Golum nebude znao da mu mora pokazati izlaz iz ovih prokletih tunela.  I tako su počele razne zagonetke da se redjaju i kasnije pobedjuje hobit. Golum ipak nije hteo da pokaže izlaz jer je video da mu je nestao prsten i smatrao da mu je Bilbo ukrao. Bilbo kad kasnije doznaje da je to prsten koju ima moć da nestane, on ga stavlja na sebe i beži od Goluma, a kasnije uspeva da pobegne i goblinima koji su čuvali kapiju.

     Kad je gospodin Bilbo napokon izašao iz goblinskog grada on se našao na drugoj strani planine. Sada se nalazio na istočnim teriorijama Medjuzemlje. Hobit posle nekog kratkog traganja za svoje prijatelje on ih nalazi. Kad su se okupili oni krenuše ponovo na put. Duže vreme su oni hodali ubrzanim tempom jer ih je Gandalf terao jer je pretpostabvljao da će ih goblini napasti kad se saberu od smrti njihovog kralja. I tako su putnici stigli do čistini gde je bilo po koje drvo, a okolo čistine šuma. Kad su došli na to mesto čuli su zavijanja strašnih stvorenja. Da to su bili vukovi, ali ne obični. Ovi vukovi su bili jako zle ćudi i dosta su volili da rade zle stvari. Bili su jako brzi i to dosta brži i od konja. Velike zube su imali, a kandže su im duplo veće i još toliko i oštrije od običnih vukova. Ova bića su i bila dosta velikog rasta, pa tako da se odmah moglo videti da li su to bili obični vukovi ili varge. Da varge su im ime i dosta ljudi ih se boje. Oni su se približavali sve bliže i bliže družini da bi oh pobili. Oni to primetiše i poskočiše svi na okolna drveća koja su našli, jer ipak varge nisu znale da se penju. Gandalf ih je tu počeo malo mučiti jer je napravio pravi vatromet koji je palio varge. Pogodio je čak njihovog vodju. Ali varge nisu došle ovde slučajno. One su trebale da se sretnu sa goblinima i da zajedno pljačkaju ljude. Ubrzo su došli i goblini u velikom broju. Tu bi svi nastradali dvorfovi, hobit pa čak i Gandalf jer ih je bilo previše. Ali u poslednji trenutak dolaze orlovi sa neba (oni su čuli veliku buku još pre nego što su došli goblini, pa su hteli da ispite situaciju) i spašavaju družinu i nose ih do njihovog gnezda.

        Odatle su ih prebacili blizu naselja ljudi koji žive blizu reke, pošto ih je Gandalf zamolio da ih odnesu. Odatle su patuljci, hobit i čarobnjak morali peške ići prema jednom nepoznatoj osobi, ali Gandalf ga je dobro poznavao. Ali nećemo sada o tome, to sledi za treće poglavlje.