Sigurno ima dosta vas koji ste pročitali knjigu Hobit koji je napisao naš dragi pisac Tolkien. Ja sam je lično pročitao tri puta. Prvi put još 2003 godine. To mi je jedna od najboljih knjiga koje sam pročitao.  Ipak od svih knjiga najbolja mi je Silmarillion, koja je isto napisao J.R.R. Tolkien. Ali za razliku od knjige Jobit, Silmarillion nebi moga više da sednem i da je čita, jedino ako bi čitao poglavlje po danu. Ovaj članak pišem prvenstveno onima koji nisu pročitali knjigu Hobit, a rado bi hteli ili oni koji nisu čak ni čuli (mada ja mislim da takvih nema). Ali nije loše ni za one koji su već upoznati sa knjigom.
 
                    HOBIT
 
     Da bi počeo knjigu da prepričavam prvo vam moram objasniti ko su ustvari hobiti. Hobiti su narod koji su bili niskog rasta koji podsećaju na ljude. Ljudi, elfovi i druge rase nisu znale tolko puno o njima, jedino kroz stare pesme i priče, pa su oni njih nazivali polutanima. Veoma su srećan narod i žive jednostavnim životom. Žive u Shire-u ili na našem jeziku Okrug. Da tako se zvala njihova provincija. Provincija je činila dosta malih i lepih naselja kao što su: Hobbition, Bucklebuty, Stock, Longbottom, Sackville, Tuckburrow i mnoga druga naselja. Hobiti su živeli izolovano od ostatka sveta, ali ne u smislu da su bili daleko od ostalih ili da ih okružuju visoke planine, nego jednostavno retko koji drugi narod bi zalazio u njihove teritorije. Jedino što ih je spajalo sa ostalim svetom je istočna cesta, koja je jako prometna za trgovinu. Kao što sam rekao već da su hobiti mali ali uprkos svoje male veličine oni su imali dugačke noge i to uvek bose jer nisu nosili obuću jer im nije bilo potrebno jer su imali od njihovih bujnih dlaka napravljene prirodne cipele. Jako vole da jedu, ali i da piju i da puše iz njihovih lula.
 
    E sad možemo dalje. Jednog jutra, prolećnog jutra gospodin Bilbo Bagins je izašao malo da protegne noge u svom dvorištu i da puši (što je inače sasvim bilo normalno za nekog hobita da to radi). I tako pušeći naidje mu visoki starac sa dugačkom belom bradom i špicastim šeširom. To je bio Gandalf, poznati čarobnjak. Gandalf je prišao Bilbu i počeli su da razgovaraju. Jedno vreme je Bilbo bio jako zagrejan za priču sa čarobnjakom ali ubrzo čim je čarobnjak spomenuo da on krene sa njim na pustolovine on se okrenuo i odbio. Ali nakraju ga pozivao da on ipak dodje sutra na čaj. E tu je Bilbo mislio da je pogrešio, ali ta greška mu je dosta kasnije ulepšala živo.
 
    Sledećeg jutra Bilbo totalno zaboravio da je pozvao Gandalfa na čaj. Za vreme svog doručka Bilbu kuca neko na vrata. Posle nekoliko trenutaka on se seto da je trebao da dodje Gandalf. On otvara vrata kad to nije bio Gandal nego neki patuljak (dvorf). Ime mu je bilo Dvalin. Ali nije bio sam. Posle nekoliko vremena počeli su mu dolaziti dvorfovi u kuću. To su bili: Balin, Kili, Fili, Dori, Nori, Ori, Oin, Gloin, Bifor, Bofor, Bombur i Torin Hrastoštit. A na kraju dolazi Gandalf. Tako svi okupljeni su pričali priče o starom kraljestvu unutar planine, o velikomblagu i nekom zmaju. Najviše je priča Torin, a Bilbo ih je jedva i slušao. Na kraju te noći oni se dogove da sutra prepodne krenu. Ujutru kad se Bilbo budi on ne zateče nikog kod svoje kuće i postaje malo srećan ali i tužan jer su ga ostavili, a da ga nisu ni pozdravili. Posle nekog trenutak Gandalf uleće u sobu i tera Bilba da požuri i da krene sa njima jer ga već čekaju. I pustolovina počinje.
 
     Dosta dana im se ništa zanimljivo nije dogadjalo. Bilbo je čak i pomislio da pustolovine ipak nisu tako ni loše, ali onda dolaze nevolje. Konjić sa najviše tovara hrane upada u reku i odnese  reka sav tovar. Počela je i kiša, a najgore od svega je to što je iznenada Gandalf napustio patuljke i hobita (Gandalf je često to radio jer on nije imao samo posla u ovoj pustolovini). Tužna družina se ulogorila negde u šumi. Posle izvrsnog vremena Bilbo primećuje neko svetlo daleko od njih, izgledala mu je ko logorska vatra. Dvorfovi njega šalju da izvidi šta je to i da se vrati sa izveštajem. Hobit dolazi do logorske vatre ali on tamo zatiče tri ogrome osobe. Ali to nisu bile obične osobe, to su bili trolovi, Viljem, Bert i Tom. Trolovi su ogromna stvorenja i dosta krupna. Vole da jedu jako puno i teške su naravi. Dosta glupa i naivna stvorenja kao što će te videti kasnije, ali dosta jaka. Hobit dolazi blizu njih i tu ga hvataju. Ubrzo dolaze i ostali patuljci da ga spasu, ali umesto toga oni su svi bili ulovljeni, sem Bilba koji je nekako šmugnuo. Odjednom kao grom iz vedrog neba pojavi se Gandalf ali niko ga nevidi pošto se dobro sakrio. On napravi pometnju medju trolovima i ubrzo oni postanu kamen jer je zašlo sunce. Trolovi nemogu da podnesu sunce (bar ne ovakva vrsta), jer kad bi ih sunčeva svetlost dotakla oni bi se odmah pretvorili u kamenu gradju i tako bi na tom mestu ostali doveka.
 
    Kad se završio taj deo njihove etape i kad su se najeli, jer su našli posle toga i trolovsku pećinu koja je imala puno hrane i stvari, pustolovci nastavljaju dalje prema gradu Rivendel (glavno i tajno utočište elfova). Kad su došli oni su bili lepo dočekani i srdačno primljeni od gospodara Elronda. Tu su se odmarali neko vreme pa su krenuli dalje na pustolovine.